Studentske razmjene tvoje „Zamisli“ transformišu u „Otputuj“. Torino!

Dragana Tošić_Konzumiraj život

“Zamisli i otputuj“. Baš tako je bilo. Ako ovoj rečenici dodamo još i: „okupi oko sebe ljude koji žele da idu na isto mjesto, makar vam ta želja bila jedini povod da se upoznate“, dobićemo najkraći opis onog o čemu želim da vam pišem. Mogla bih reći da je ta rečenica opis mog života u poslednje vrijeme, ali sad ću izdvojiti ovo putovanje.

„Bilo bi dobro da napravimo razmjenu između antena u našim gradovima.“ – rekao mi je Franc, italijanski učesnik događaja čiji sam organizator bila tog ljeta 2014, a koji se odvijao u vrijeme Exit festivala u Novom Sadu. Antenama nazivamo lokalne kancelarije studentske organizacije AEGEE. Ja sam član novosadske antene, a moj sagovornik je član AEGEE-a u Torinu. Veoma zanimljiva ličnost. Italijan koji priča srpski jezik bez greške, sa mnom se dopisuje isključivo na ćirilici, obožava tambure, studira balkanologiju i zna više srpskih kola nego ja. To i nije tako teško. Ipak, Italijan… “Da, da, dobra ideja.“ Ovo sam u tom trenutku, dok smo putovali ka Sea Dance festivalu, izgovorila kao ono “we should totally do it“, iz svake američke serije, gdje na kraju niko ništa ne uradi u vezi sa pomenutim (primjer…). Jer, to smo mi, ljudi. Lako je reći, rijetko ko i uradi nešto. Sve dok te neko ne pokrene i dokaže da je moguće.

U ovom slučaju, on je bio pokretač. Ipak je bio član AEGEE-a duže nego ja i znao je veoma dobro šta je sve moguće napraviti ako samo postoji želja.

U trenutku kad je, devet mjeseci kasnije, ekipa od osmoro Italijana stigla u Novi Sad i kad smo ih pokupili na željezničkoj stanici, shvatila sam – avantura počinje!

Železnička stanica u Novom Sadu_Konzumiraj život
Železnička stanica u Novom Sadu
Istraživanje Novog Sada_Konzumiraj život
Istraživanje Novog Sada |Photo by Tajana Medaković

Šest dana provedenih u Novom Sadu izgledala su ovako: svako je bio smješten kod nekog od nas osmoro, obilazili smo grad i usput im pričali o istoriji, gledali smo naše filmove, jeli našu hranu, roštiljali na Stražilovu, igrali fudbal (Srbi protiv Italijana u majicama sa natpisom “Srbija“), degustirali karlovačka vina, harali Beogradom, izlazili na naša omiljena mjesta… Stvorili smo tako sjajnu atmosferu i povezali se jedni sa drugima kao da smo dugogodišnji poznanici. Svima smo im dali srpska imena.

Sremski Karlovci_Konzumiraj život
~Andrea i Francesco, tj. “Dušan i Vladimir“~

Pauza od sedam dana, a onda – pakovanje! Unajmili smo kombi i pronašli vozača i krenuli. Prvog maja 2015. nas osmoro iz Novog Sada otisnulo se u novu avanturu.

Italija je zemlja u kojoj postoji najviše AEGEE antena. Ja kao razlog za to vidim – njihov ležerni duh i ljubav prema druženju. Ljudi znaju da uživaju i organizuju druženja. Nama je bilo čudno zašto su jedno veče kad smo izašli u Cactus, klub u Ulici Laze Telečkog, svi naši gosti izašli ispred kluba. Odgovor? – da se druže i razgovaraju! Tako je bilo i kad smo otišli kod njih.

Ljudi iz jedne od njihovih antena, AEGEE Udine, kad su čuli da putujemo u Torino predložili su nam da dođemo i prespavamo kod njih na putu do tamo, jer put koji traje oko 17h nije jednostavan za vozača. Tako je i bilo. Upali smo na događaj koji su oni već organizovali za članove iz regiona, otišlli na njihovu žurku, spavali smo u vrećama za spavanje u fiskulturnoj sali gdje i oni i bilo nam je odlično!

Ekipa u spavaćoj sobi_Konzumiraj život
Naša ekipa u “spavaćoj sobi“

Sutradan, city tour kroz Udine, gradić za koji mnogi nisu ni čuli, pa nastavak puta ka destinaciji.

Koliko puta u životu možete čuti od vozača koji je 15ak godina stariji od vas da sam predloži “Hoćemo da svratimo u Veneciju? Nisam nikad bio.“  Sačekaj da razmislimo!

Venecija_Konzumiraj život
Venecija. Kad smo već usput.

A onda, nakon 8-9 sati, Torino!

Torino_Konzumiraj život (3)
Dobrodošlica naših drugara
Torino_Konzumiraj život (2)
Torino. | Photo by Vesna Tošić
Torino_Konzumiraj život (1)
Torino, Piazza Castello. | Photo by Tajana Medaković

„Da mi je neko rekao…“ Koliko često izgovaramo ovakvu rečenicu? Ja svaki put kad proživim nešto upečatljivo volim da se vratim unazad, da mislima skoknem do vremena kad je to nešto bilo tek ideja, da razmislim u kom sam stanju duha bila prije tog događaja. I uglavnom dođem do toga da nisam mogla ni da zamislim šta ću proživjeti. Naravno, možemo mi da zamišljamo do sutra, ali ništa ne može da se mjeri sa dobrim, starim življenjem.

Dakle, da mi je neko tog jula 2014. rekao da ću zaista sledeće godine harati Torinom, tim kraljevskim gradom, sa tako divnom ekipom ljudi, to bi mi bila tek daleka misaona imenica. Šta je najljepše od svega? To što su me sa gradom upoznavali njegovi stanovnici, studenti, sad već moji prijatelji.

Neko od njih je znao da ispriča kako je Torino jedini grad na svijetu koji, prema legendi, istovremeno čini globalni trougao crne (zajedno sa Londonom i San Fransiskom) i bijele magije (sa Lionom i Pragom). Neko je znao da ispriča anegdotu o tome zašto zgrade imaju toliko lukova – zato što je Vittorio Emanuelle naredio da se tako gradi, da mu ne bi smetalo sunce dok šeta. Neko je ispričao o crkvi Santuario della Consolata i o zanimljivim slikama koje se u njoj nalaze. Neko je znao da napravi najbolji espresso i nauči nas kako da koristimo tu ludu džezvu (lažem, morala sam da gledam tutorijal na YouTube-u, jer sam se jedno jutro probudila prije svog domaćina i očajnički sam željela kafu :D), neko da napravi Negroni, koktel koji, pored mnogih drugih sjajnih stvari, potiče iz Torina.

Negroni_Konzumiraj život
Negroni. | Photo by Tajana Medaković

Vodili su nas na veliku tržnicu u gradu, Mercato di Porta palazzo, gdje se osjeti život mještana. Pijace imaju nešto posebno, zrače duhom mjesta u kojem se nalaze. Tražili su sa nama najbolju radnju u kojoj ćemo kupiti ukusnu čokoladu Gianduia – ne postoji bolji suvenir. Vodili su nas u Egipatski muzej, drugi najveći na svijetu, u muzej filma u predivnoj Mole Antonelliana.

Muzej Filma Mole Antonelliana_Konzumiraj život
Muzej Filma Mole Antonelliana
Muzej Filma Mole Antonelliana_Konzumiraj život (2)
Muzej Filma Mole Antonelliana | Photo by Tajana Medaković

Spremali su za nas pastu na sto načina, pravili nam piknik u parku. Pokazali su nam izvanredni pogled na cijeli grad (slično našoj tvrđavi, samo je prizor drugačiji ), sa brda na kom se nalazi crkva Monte dei Cappuccini. Pokazali su nam kako se zabavljaju, kako odmaraju, kako dočekuju goste širokogrudo i čine da njihov boravak bude za pamćenje.

Pogled na grad i Mole Antonelliana sa Monte dei Cappuccini_Konzumiraj život
Pogled na grad i Mole Antonelliana sa Monte dei Cappuccini. | Photo by Tajana Medaković

„Ponekad tako napravimo Balkansko veče, obučemo neku odjeću karakterističnu za vaše zemlje, puštamo balkansku muziku, donesemo balkansku hranu i bude nam sjajno!“ – rekla mi je Michela, djevojka Andree, jednog od učesnika razmjene, kojem smo dali ime Dušan
„Da li je među vama neko sa Balkana?“ – pitala sam.
„Ne. Jednostavno nam se sviđa taj duh.“ – odgovorila je.
Bila sam oduševljena.

Ono što je mene oduševilo iznad svega doživljenog u ovom magičnom gradu jeste jedan događaj – Marmelada d’oc, koji se u Torinu organizuje svake prve srijede u mjesecu. Radi se o sledećem: grupa muzičara koji se možda i ne znaju od ranije okupi se na nekom od mnoštva trgova u gradu i donesu narodne instrumente. Oko njih se ubrzo sakupi masa od nekoliko stotina ljudi, jer je ovaj događaj poznat stanovnicima grada. I onda, magija počinje. Muzičari počinju da sviraju narodnu muziku, bez prethodnih dogovora, bez pisanih nota, samo krenu i stvaraju atmosferu, koju masa dodatno rasplamsa plešući narodne plesove. Nekoliko stotina ljudi formira ogromni krug i prosto – plešu! Partneri se smjenjuju, ako na početku ne znate korake, već nakon nekoliko etapa ste u igri i počinjete da se osjećate dijelom ove cjeline. Osjećaj koji ne može da se opiše. Pretpostavljam da su se tako ranije osjećali naši seljaci u kolu, kad su se okupljali i stvarali taj osjećaj zajedništva kroz ples.

Bogatstvo ove razmjene se, kao i sve u životu, najviše mjeri ljudima koje upoznaš. Mi smo imali miks za pamćenje: student istorije, koji je i o našem i o njihovom gradu znao da ispriča više od svih nas i od kojeg sam mnogo naučila i uživala slušajući ga; student elektrotehnike, sa kojim sam pričala o stvarima kao što je arduino i na kom projektu radi sa drugovima; muzičar koji nam je svirao srpske i italijanske pjesme na svojim već poznatim ukulele-ama; studenti vinogradarstva i biotehnologije koji su izvuklli našu posjetu vinariji u Torinu, postavljajući smislena pitanja vlasnicima i tako osvjetlali obraz i nama koji pojma nemamo koje vrste kiselina u vinu postoje ni šta to znači na kraju krajeva… Košarkaši, pravnici, medicinari, sanjari, plesači, istraživači, avanturiste, gejmeri…svi smo se našli na istom mjestu i jedni drugima ostavili utiske koji su obojili naša sjećanja na ovaj period i ostaće u nama još dugo.

Ispraćaj iz Torina_Konzumiraj život
Ispraćaj iz Torina

Djelić atmosfere iz našeg kombija…

Poslednji dan razmjene, tek krenuli nazad kući. Svi ćutimo. Odjednom:
Rada: Gdje ćemo na sledeću razmjenu??
Tajana: Španija!
Rada: Može! Valensija!
Dragana: Hej, ovo je kao u nekom filmu. Koji ono…
Alen: SVAKI!
Vozač: A da svratimo i u Milano? Sad?
Naravno, pristali smo!

Studentske razmjene imaju posebnu čar. Mogu da tvoje Zamisli transformišu u Otputuj. I da te obogate za cijeli život. Neke stvari možeš samo dok si student.
Mjesec dana posle naše razmjene dobila poruku od Dušana: „Hej, pravimo u julu 2015. Ljetni univerzitet, želiš li da dođeš i budeš naš pomoćnik?“ Nisam morala ni da razmišljam. Torino? Opet? Sa još većom ekipom? Gdje mi je kofer?! Otišla sam i tamo, naravno. O tome drugom prilikom.

Ostaje mi još da kažem ko sam ja.

Ja sam Dragana. Studiram Geodeziju i geomatiku na FTN-u u Novom Sadu.
Čvrsto vjerujem da oko sebe okupljamo ljude koji u sebi posjeduju bar jednu nit koja osciluje na istoj talasnoj dužini kao neka koju mi posjedujemo. Vjerujući da svaka osoba u sebi ima milion tih niti, koje osciluju na raznim talasnim dužinama, nije za čuditi što neko može da se poveže sa najrazličitijim ljudima i da u vremenu provedenom sa njima pronađe satisfakciju. Ja sam takva. Imam previše interesovanja i ne bih podnijela da moram da se zatvorim u jedno polje djelovanja u životu i da upoznajem ljude iz samo te branše.
To je jedan od glavnih razloga zbog kojih sam se već od prve godine studija upustila u aktivizam u interdisciplinarnim studentskim organizacijama. Što se moj krug prijatelja sve više širi, i brojčano i geografski, a i po broju kvalitetno provedenih zajedničkih trenutaka, sve sigurnija sam da je taj aktivizam bio pun pogodak.

 

Advertisements

One thought on “Studentske razmjene tvoje „Zamisli“ transformišu u „Otputuj“. Torino!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s